Walter Trevis: Damin gambit

On je zatim pomaknuo pješaka pokraj damina, onog ispred lovca.

Često je to činio.

“Je li to jedna od onih stvari? Kao sicilijanska obrana?” zanimalo ju je.

“To su otvaranja.”

Nije ju pogledao, bio je zadubljen u ploču.

“Je li?” slegnuo je ramenima.

“Ovo se zove damin gambit.”

Elizabeth Harmon kao osmogodišnjakinja ostala je siroče i dospjela u sirotište Methuen. Beth je bila vrlo pametna djevojčica te je brzo postalo jasno kako briljira u matematičkim predmetima. Jednoga danas slučajno je naišla na starog domara gospodina Shaibela kako igra šah. Domar joj je dopustio da zaigra s njim objasnivši joj pravila igre. Od toga je trenutka njen život krenuo u sasvim novom smjeru.

Dan po dan Elizabeth se iskradala i lovila trenutke u kojima može igrati šah. Domar joj je otkrivao nove poteze i varijacije, učio ju nazivima figura i polja. Uskoro je Beth nadmašila svoga učitelja u šahu, a za njen talent čulo je i izvan zidova sirotišta. Nažalost, u Methuenu nisu imali sluha za razvoj i poticanje njene šahovske karijere te joj je zabranjeno da odlazi u podrum igrati šah.

„Um joj je bio bistar, a duša pjevala uz ljepotu šahovskih poteza. Učionica je mirisala na usitnjenu kredu, a pod pod njezinim nogama škripao je dok se kretala od protivnika do protivnika. Vladao je muk u čijem je središtu bila ona sama, malena, čvrsta i dominantna. (…) Gledalo ju je desetak ljudi. Dok su se jedni podsmjehivali, a drugi zijevali, treći su u prostoriji osjećali prisutnost nečega nezabilježenog u povijesti te stare i oronule učionice.“

Do svoje trinaeste godine Elizabeth više nije igrala šah, ali je o njemu razmišljala i čitala. Sve se mijenja kada ju posvoji obitelj Wheatley, a Alma Wheatley shvati da bi od Bethinog talenta mogla zarađivati dobar novac. Njih su dvije obilazile turnire diljem zemlje, a Beth je na svima redom odnosila pobjede. Jele su u finim restoranima i spavale po dobrim hotelima. O njoj su pisale novine i proglašavali su je čudom od djeteta. Uspjehe je nizala ne samo zahvaljujući prirodnoj darovitosti već i zahvaljujući upornosti, vježbi i treniranju šaha.

Druga strana medalje Bethina života nije tako sjajna. U Methuenu su običavali djeci redovito davati tablete za smirenje kako bi ih lakše kontrolirali, a Elizabeth je već u ranoj dobi postala ovisna o njima. Bez njih nije mogla zaspati ni funkcionirati. Otkrila je kako joj alkoholna pića pružaju isti osjećaj kao i tablete. Ovisnost o opijatima i piću prate Beth kroz cijeli roman. Jedino što ju uvijek spašava i drži čvrsto na zemlji, jedino što joj pruža takav osjećaj euforije je šah. Stoga je za nju pobjeđivanje na šahovskim partijama puno više od same igre.

„I kakve veze ima to što je žena? Igrala je bolje od bilo kojeg muškarca u Americi. Sjetila se kako ju je ona novinarka iz Lifea ispitivala kako je to biti žena u muškom svijetu. Nek’ se nosi kvragu; nema šanse da to i dalje bude muški svijet kad ona završi s njim.“

Prije čitanja pripremite se na brojne stručne termine vezane za šah, opise poteza, varijacija, zatvaranja i otvaranja partija. Isprva mi je to malo otežavalo čitanje jer sam svaki od poteza pokušavala vizualizirati i zamisliti, ali uzalud. Za laike su to ipak malo prestručni i prekomplicirani potezi, ali osobno mi nisu bili bitni za shvaćanje i doživljaj radnje. Ovo je ujedno i jedina stvar koja bi ponekom čitatelju mogla zasmetati, ali istovremeno romanu daje na vjerodostojnosti. Nije površno napisano, već promišljeno, detaljno i tehnički točno što se tiče šaha.

Roman prati Bethin put i razvoj njena genija dok se suočava s nekim od najjačih imena šahovskog svijeta. Pretežito je to muški svijet kojeg je ona odlučila pokoriti. Ovo je roman o genijalnosti i ovisnosti, trudu, radu i borbi s ovisnošću. Pokazuje i dokazuje tvrdnju kako je talent vrijedan, ali ako ga ne njegujemo i ne radimo na njemu onda je i uzaludan.

Izdavač: Fokus na hit

S engleskog prevela Iva Tomečić

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.