Taylor Jenkins Reid – Dok nas brak ne rastavi

„Upravo je to zabrinjavajuće u cijeloj situaciji. Ne svađamo se mi oko tople vode ni oko parkirališta pred stadionom Dodgersa. Ne svađamo se oko novca ni ljubomore ni komunikacijskih vještina. Svađamo se jer ne znamo biti sretni. Svađamo jer nismo sretni. Svađamo se jer više ne usrećujemo jedno drugo. I mislim da to, barem kada govorim za sebe, najviše živcira.“

Odbrojavamo zadnje sate 2021. I dok se 2022. približava svi razmišljamo o protekloj godini i dok ovo pišem nadam se da je vaš popis dulji na onoj strani na kojoj bilježite sretne trenutke i postignuća. Govoreći u knjiškom smislu, preletjela sam preko recenzija objavljenih ove godine i zadovoljna sam viđenim. Bila je to godina s puno dobih knjiga, nekoliko zaista izvanrednih, i stoga mi je drago da ju u takvom tonu i završavam. Nemojte se zavarati i pomisliti da je Dok nas brak ne rastavi neki sladunjavi chick-lit ljubić. Ovo zaista je roman o ljubavi, ali o stvarnoj ljubavi i životu. Roman iz kojeg možemo puno naučiti i izvući nekoliko bitnih životnih pouka.

Prije nego krenem na sadržaj, željela bih pohvaliti osobu koja je bila zadužena za prevođenje, Jelenu Pataki. Iako je cijeli roman vrsno preveden, ono što MORAM izdvojiti je naslov. Ne znam koliko ste išli za tim, ali originalni naslov je After I do. U engleskom jeziku postoje izrazi koji skroz glupo zvuče doslovno prevedeni, što bi i ovdje bio slučaj. No, Jelena je zaista genijalno uhvatila srž romana i koristeći oksimoron postigla da naslov zvuči privlačno. Osobno se usudim reći, možda i privlačnije od originala.

„Ponekad ljudi rade neke stvari iz bijesa ili da bi provocirali. I te stvari mogu zaboljeti. Ali najviše boli kada netko nešto radi iz apatije. Nije mu stalo do tebe kao što je govorio na fakultetu. Nije  mu stalo do tebe kao što je obećavao kad ste se vjenčali. Uopće mu nije stalo do tebe.“

No, vratimo se na sadržaj. Lauren i Ryan jedanaest su godina zajedno, još od fakultetskih dana. Zaljubili su se vjenčali mladi i uvijek bili jedno drugom oslonac u životu. Nekoć su bili ludo zaljubljeni. Bilo im je važno samo da su zajedno, a ostale životne okolnosti, loše stanove, loše poslove i sve što život nosi prevladavali su zato što su imali jedno drugo.

„…povrijeđenost je nužna u ljubavi jer  ako ti obitelj neće reći istinu, tko će?…“

Kada se posvađaju ispred stadiona Dodgersa jer ne mogu pronaći mjesto gdje su parkirali automobil, postane im jasno da ne mogu tako dalje. Svađaju se oko svega, oko glupih sitnica koje uopće nisu povod za svađu. Nemaju više vremena jedno za drugo, stvari u kojima su nekad uživali sada su im tlaka, a seksualni život postao je tek neko davno sjećanje. Jasno im je da pravi razlog svađe nije što se jednom od njih jede kineska hrana, a drugom ne. Pravi razlog je puno dublji – oni se više ne podnose pa je svako neslaganje izlika za prepirku.

„Poželim da sam osoba koja nema potrebu iskazati svoju bol pred drugima. Želim biti tip osobe koja je može zadržati za sebe i poštedjeti tuđe osjećaje. Ali nisam takva osoba. Moja ljutnja mora dobiti krila. Mora dobiti slobodu da se odbija od zidova i ulazi u uši osobe koju bi mogla najviše povrijediti.“

Umjesto da se rastanu, oni se odluče na neobično rješenje – razdvojit će se na punih 365 dana. Za to vrijeme neće se čuti, vidjeti ni komunicirati na bilo koji način. Sve im je dopušteno, nema pravila. Nakon godinu dana ponovno će se spojiti i odlučiti kako dalje – nastavak zajedničkog života ili rastava braka.

„Srce mi je istinski slomljeno. I znam da će, čak i da ga popravim, drukčije izgledati, drukčije osjećati, drukčije kucati.“

 Kako im je bilo, što su radili i o čemu su razmišljali Lauren i Ryan, ne bih vam otkrivala, jer je to jedan važan aspekt cijelog romana. Ono što mogu reći da ćete se poistovjetiti s njima, razumjeti njihove odluke čak i kad se ne budete u potpunosti slagali s njima.

 „Ali zapravo više i ne znam zašto mi je žao. Imam osjećaj da mi je već mjesecima žao bez ikakvog povoda. U čemu zapravo griješim? Što nam se događa? Čitala sam članke koji se pojavljuju u ženskim časopisima o bračnim krizama i vraćanju strasti u brak. Oni vam ne kažu ništa stvarno. Ne daju nikakve odgovore.“

Osim odnosa između supružnika, roman zadire i u ostale odnose koje imamo u životu, u prvu ruku s roditeljima te braćom i sestrama. Iskreno i bez romantiziranja i uljepšavanja odnosa, Reid ne preispituje samo taj jedan specifičan brak, nego općenito odnose u braku, očekivanja i ono što se zaista dogodi nakon što izreknemo „sudbonosno da“.  Romantične komedije i tipični ljubavni romani obično završavaju brakom, kao da tu priča staje. Nakon što nas brak rastavi, počinje brakom i donosi nam nastavak priče.

„Sunce izlazi i nakon što majke izgube djecu, nakon što muževi izgube žene, nakon što zemlje izgube ratove. Sunce će izaći, ma s kakvom se boli mi susreli. Ma koliko vjerovali da je svijetu došao kraj, sunce će izići. I zato ne možeš mjeriti ljubav po tome hoće li sunce izići ili neće. Sunce ne mari za ljubav. Mari samo za to da izađe.

Čak i ako se ne možete pronaći u situaciji u kojoj se nalaze Lauren i Ryan, suosjećat ćete s njima i upoznati složenost njihova odnosa. Veseli me što godina završava ovom recenzijom jer je ovo roman u kojem se može pronaći puno misli koje bi trebalo primjenjivati u životu, a početak nove godine najbolji je način da s tim započnemo. Nakon što nas brak rastavi uči nas da trebamo cijeniti osobe koje imamo u životu,  prihvaćati ih onakve kakvima jesu i kako ponekad u braku nije uvijek najvažnije da imamo osobu bez koje ne možemo živjeti, već onu s kojom možemo. Nečije vrline vrlo je lako prihvatiti, ali poanta je da prihvatimo i mane.

„Smijeh i plač toliko su međusobno isprepleteni, satkani od istog materijala, da ih je ponekad teško raspoznati. I lako je, lakše je nego što misliš, od tolike sreće da bi zaplakao doći do tolike shrvanosti da bi se smijao.“

Popis najboljih pročitanih knjiga u 2021. objavit ću na svom Instagram i Facebook profilu idući tjedan, ali otkrit ću vam da će se i ovaj roman naći na tom popisu. Vjerujem da su ostale riječi suvišne te da vam je ovo dovoljna preporuka za čitanje.

Vama i vašim obiteljima želim sve najbolje u 2022., da vam se ostvari sve što sami poželite.  Svim knjiškim moljcima želim i puno dobih knjiga u godini pred nama. Čitamo se i u 2022!  🙂

„Možda nije važno trebaš li nekoga u svakodnevnim životnim trenucima ili ne. Možda je važno da, kad trebaš nekoga, trebaš upravo tu osobu. Možda trebati nekoga ne znači da ne možeš živjeti bez te osobe. Možda trebati nekoga znači da je lakše kad je pokraj tebe.“

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.