Svjetski dan prijevremeno rođene djece

Svjetski dan prijevremeno rođene djece obilježava se od 2011. godine, 17. studenog, a inicirala ga je Europska zaklada za brigu o novorođenoj djeci (EFCNI) skupa s ostalim zakladama iz svijeta. Prijevremeno rođenom djecom se smatraju sva djeca rođena prije 37. tjedna trudnoće, a postotak prijevremenih poroda u Europi kreće se u prosjeku 7,1%, što je više od pola milijuna prijevremeno rođene djece svake godine.

U nastavku Vam donosimo priču i iskustvo naše mame koja je rodila Palčića u 32 tjednu.

Trenutak kad sam vidjela svoju bebu svijet je stao. Ali doslovno. Tih 10 sekundi nitko nije postojao osim nas dvije. S obzirom da je bila svega 1590g teška nisam je smjela primiti. Stavili su mi je na lice da me dotakne. Osjećaj koji je nemjerljiv sa bilo čime. Taj trenutak je bio buđenje za mene. Tada su sve one priče o majčinstvu dobile smisao. Ja sam postala mama malom savršenom biću.

Moja trudnoća je bila sve samo ne trudnoća, ali u najboljem mogućem smislu. Živjela sam i radila punim plućima kao da i nisam trudna. Na težini nisam baš dobivala, hodala sam po pet kilometara na dan, putovala. Znači, sve što radi osoba koja nije trudna, i ja sam radila. Naravno, u granicama normale. Rodila sam točno 2 mjeseca ranije, a 10tak dana prije samog poroda sve je otišlo u klinac. Počela sam dobivati oko 3kg vode na dan (rodila sa 110kg), tlak je skočio, organi su počeli plivati u vodi. Ali ni to nije bila najgora stvar jer sam se i dalje super osjećala. Najgora stvar je bila izolacija zbog povišenog tlaka, nepravilnog rada srca i bubrega i nemogućnost komunikacije. Porod je bio na carski koji je  prošao super kao i oporavak.

Trenutak kad sam vidjela svoju bebu svijet je stao. Ali doslovno. Tih 10 sekundi nitko nije postojao osim nas dvije. S obzirom da je bila svega 1590g teška nisam je smjela primiti. Stavili su mi je na lice da me dotakne. Osjećaj koji je nemjerljiv sa bilo čime. Taj trenutak je bio buđenje za mene. Tada su sve one priče o majčinstvu dobile smisao. Ja sam postala mama malom savršenom biću.

Cijeli period koji sam bila u bolnici sam bila sama zbog tlaka koji je bio visok. Meni je ta izoliranost i nemogućnost komunikacije bila strašna. Po prirodi sam jako socijalna i komunikativna osoba, tako da me je to više uzrujavalo, nego moje stanje. Jedva sam čekala posjete i odlazak Nini na odjel.

S obzirom da je bilo pitanje hoćemo li se uopće Nina i ja izvući dobila sam svu moguću njegu i potporu od cijelog odijela. Doslovno su me držali, a i Ninu, kao kap vode na dlanu. Bez sve te brige i trčanja oko mene ne znam bi li ja bila još ovdje da nije bilo njih.

Majke budite sretne što rodite takvu posebnu djecu. Nina skoro puni 2 godine i svaki dan pokazuje koji je borac i koliko je napredna. Obavezno idite na sve kontrolne preglede od oftamologa, neurorazvojne, fizijatra. Samo se naoružajte sa strpljenjem zbog tih čestih preventivnih odlazaka doktorima prvih godinu dana. Nina je sve preglede odradila super i nikad nije bilo nikakvih problema.

Svoj prijeveremni porod ne bi mijenjala za ništa na svijetu I stvarno se zahvaljujem svaki dan što je sve tako završilo.
Jer ja sam postala mama savršenom malom biću.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.