Što nakon porodiljnog?
Povratak na posao.
Povratak u rutinu.
Povratak u realnost.
Ili povratak u nepoznato.
To ćemo tek vidjeti, jer iako se čini kako je godina dana proletjela i da sam još jučer bila na poslu. Istina je da se u godini dana puno toga promijenilo, a najveća promjena koja slijedi je odvajanje od moje male bebe. Bebe koja je naučena biti stalno sa mnom, uz povremeno druženje s ostalim članovima obitelji, a sad se sve to mijenja. Iako ima dana da se stvarno veselim poslu, i povratku na njega, ima dana kad bih još barem malo produžila porodiljni dopust i uživala u našim zajedničkim jutrima. Ali vrijeme je da krenemo i stvorimo neku novu rutinu, našu rutinu koja će nam omogućiti neke druge pustolovine i avanture.
Vrijeme je da krenemo i stvorimo neku novu rutinu, našu rutinu koja će nam omogućiti neke druge pustolovine i avanture.
Krenuli smo već s privikavanjem na ranije buđenje, ali to nam na sreću nije problem jer su obojica ranoranioci. Tako da ujutro prije posla stignemo svi zajedno pojesti zajutrak i popiti kavu. To mi je vrlo važno, naše jutarnje druženje prije nego li svi odjurimo na naše obaveze. Imam sreću pa će moj malac na privikavanje i odvajanje od mame odraditi kod svoje bake s kojim već rado ostaje bez mene, i zato sam puno mirnija. Kako će se sve odvijati i hoće li plakati, to ćemo tek vidjeti, ali se nadam da neće biti većih problema. Baš smo neki dan odradili prvo testno odvajanje i čuvanje kod bake na tri sata, koja su prošla odlično, jer kad sam došla po njega, nije me previše doživio već se nastavio i dalje igrati. Iako ćemo pravo privikavanje doživjeti tek najesen kad malac krene u jaslice. Čitamo se u dalje da vidimo što nas sve čeka.
Do tada, držite fige.
