Sophie Blackall – Ako dođeš na Zemlju

Sophie Blackall australska je umjetnica i ilustratorica. Ilustrirala je brojne slikovnice i knjige za djecu, a za neke je osvajala i prestižne nagrade. U njenoj biografiji nije navedeno mnogo, već samo da pola vremena provodi u New Yorku, a drugu polovicu vremena putuje nastojeći vidjeti što je moguće više svijeta. Upravo se tako rodila ideja za ovu knjigu.

Na svojim je putovanjima susrela mnogo različitih ljudi, razgovarala s nebrojeno mnogo djece. Ta su joj djeca malo-pomalo davala ideju za knjigu. Željela je napisati knjigu o svom domu i o njihovom domu, knjigu koja će njih i sve ostale ljude na neki način povezati.

„Mi se ljudi definiramo prema tome gdje smo rođeni, gdje živimo u što vjerujemo, kakvu odjeću nosimo i koje jezike govorimo. Ali ne postoji ‘tipična’ osoba. Svi smo drugačiji. Pa ipak, postoji nešto što svi dijelimo – planet na kojem živimo.“

 

Glavni lik priče je dječak Quinn, nastao prema stvarnom dječaku kojeg je autorica upoznala. Quinn piše pismo posjetitelju iz svemira u kojem mu opisuje što ga sve očekuje ako dođe na Zemlju. Quinn započinje s time gdje se Zemlja nalazi u svemiru i po čemu će ju posjetitelj prepoznati ako poželi doći. Kroz knjigu Quinn piše kako izgleda život na našem planetu, kako je organiziran, čime se ljudi bave, što rade odrasli, a što djeca, što se sve ovdje može pronaći…

Kroz priču o životu na Zemlji, Quinn nam pripovijeda o raznolikosti života na njoj, o tome da ljudi drukčije izgledaju, drukčije se oblače, drukčije žive, neki ljudi imaju više, neki imaju manje. Nije Quinn zaboravio ni raznolikost biljnog i životinjskog svijeta na našem čudesnom planetu.

„Puno je toga što ne znamo. Ne znamo gdje smo bili prije nego što smo se rodili ni kamo idemo kad umremo. Ali u ovom trenutku, zajedno smo ovdje na ovom prekrasnom planetu.“

 

Quinnovo pismo posjetitelju iz svemira zapravo je pismo svima nama – pismo o toleranciji, poštivanju, uvažavanju i suosjećanju. Ovo je poziv svima da moramo paziti jedni na druge, jer koliko god različiti bili, uvijek imamo barem jednu stvar koja nas povezuje, a to je da dijelimo isti dom.

„Na Zemlji živi više od sedam milijardi ljudi. Svi imamo tijela. Ali svako tijelo je drugačije.“

Nadalje, opisujući čudesa i prekrasne stvari koje posjetitelj može vidjeti na Zemlji, autorica nam šalje poruku o poštivanju ne samo ljudi koji ondje žive nego i samog planeta. Ovo je jedini dom kojeg imamo i trebamo se prema njemu tako odnositi.

 

Zaista sam ostala oduševljena ovom slikovnicom. Osim maštovitih i divnih ilustracija, poruka koju šalje je vrlo bitna ne samo za djecu već i za odrasle. Omogućuje djeci kratak i sažet, ali ipak dostatan i sveobuhvatan, prikaz života na Zemlji u svoj njegovoj raznolikosti. Djeca će kroz nju naučiti da nismo svi isti – ni izgledom, ni mogućnostima, ni ekonomskim statusom, ni vjerovanjima, ali se moramo međusobno poštivati. Svi mi također imamo isti zadatak – paziti na naš planet.

Izdavač: Znanje

Prevela s engleskog Maja Klarić

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.