Slavko Sobin – “Šapice”

Slavko Sobin svima nam je poznat kao glumac s malih ekrana, ali ovaj puta okušao se u pisanju priča za najmlađe. Iz kombinacije Slavka Sobina kao autora, Patricia Aguera kao ilustratora te Mozaik knjige kao nakladnika proizašla je preslatka priča o toleranciji, poštivanju i uvažavanju različitosti, zahvalnosti, skromnosti i prijateljstvu  – vrlinama koje bismo svi trebali nastojati usaditi svojoj djeci već od najranije dobi.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Slavko Sobin (@slavkosobin)

Glavni akteri „Šapice“ su jedna pudlica koju na početku poznajemo pod imenom Vi i mješanac koji tvrdi da se zove Mrš Ajča, ali prihvaća i da ga se zove samo Mrš. Pudlica Vi je uglađeni kućni pas koji pazi na prehranu, jede samo biranu hranu, navikla je na spavanje u udobnim krevetima i česta putovanja. Mrš s druge strane živi na ulici, nema vlasnika, kuća mu je kartonska kutija, a ostaci hrane na dječjem igralištu nakon školske marende izvor hrane.

Neobični susret ovih naizgled nespojivih psića nije počeo nimalo lijepo. Vi na malog mješanca gleda s visoka govoreći mu da jednu finu pudlicu kao što je ona ne bi smio ni pogledati u oči. Mrš je simpatičan, veselog duha, zabavan i smiješan i unatoč svemu pristojan prema nimalo pristojnoj pudlici. Vi ima sve što jedan pas može poželjeti, a Mrš ima malo, ali ipak ima obilje.

„…imam oči pa mogu vidjeti ljepotu oko sebe imam uši pa mogu čuti kad ptice pjevaju!! Imam veliku njušku pa mogu pronaći hranu po mraku, imam šape pa mogu slobodno trčati. A imam i veliki rep da svi vide kad se smijem!“

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Mozaik knjiga (@mozaik_knjiga_mk)

Ova predivna priča koja završava velikim prijateljstvom u sebi nosi brojne životne pouke iz kojih bi nešto mogli naučiti i odrasli, a ne samo djeca. Na različitost se reagira vrijeđanjem jer je lakše nego pokušati razumjeti. Svih koji iskaču iz okvira onog što se smatra „normalnim“ nazivamo ekscentricima umjesto da vrednujemo njihove posebnosti. Ne shvaćamo da je sreća ponekad samo stvar perspektive. Tražimo ju na raznim mjestima, nadomještamo materijalnim stvarima, uvijek tražimo nešto više, veće, bolje, ali često ne shvaćamo da već imamo sve što nam je potrebno da budemo sretni. Ovakve slikovnice pomažu nam da naša djeca u budućnosti žive u društvu koje je ljepše za svih.

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.