Miro Morović – Voštani princ

„Onaj tko ga vidi, ne smije to nikom reći. – začuo se ženski glas iza njega, na što su se svi okrenuli. – Jer će Voštani princ doći i po njega.“

Za Mira Morovića i njegov prvijenac  Djeca slijepog kovača čula sam od prijateljice (blogerice Ane sa stranice Učiteljica čita) koja mi je stalno pričala o jednom romanu koji ju je oduševio. Toliko je pričala o njemu da sam na kraju pokleknula i pročitala ga. Nakon čitanja jedino mi je bilo žao što ju nisam prije poslušala i pročitala Morovićev kriminalistički roman o detektivu Andrewu Frameu. Fenomenalan roman koji će sasvim sigurno zadovoljiti apetite svih ljubitelja ovog žanra. U Voštanom princu Frame se vraća s novim intrigantnim slučajem, a dugoiščekivani nastavak uspješnice Djeca slijepog kovača ne samo da je opravdao moja očekivanja, nego ih je i nadmašio.

 

 

Radnja se odvija dvije godine nakon događaja prvog romana i odmah da napomenem da se može shvatiti i bez čitanja Djece slijepog kovača (ali pročitajte i taj roman, najveće preporuke!), točnije romani su povezani likovima, dok su radnjom neovisni jedan o drugom. Novi ubojica, nove misterije i nove žrtve, ali jednako britak um genijalnog Andrewa Framea. Frame nije omiljeno ime u policiji – problematične prošlosti, upitnih metoda i često sklon oglušivanju, ili barem zaobilaženju, pravila, Frame ima svoj način na koji dolazi do rješenja zagonetki.

Kada pripadnice ženskog spola – kažem tako jer naizgled kod ubojice nema pravila po pitanju dobi, izgleda ili neke druge očite poveznice – počinju nestajati, Frame je odlučan preuzeti taj zadatak znajući da je on možda jedina osoba koja može spriječiti ubojicu da provede do kraja svoj bizaran i jeziv plan. Ubojica ostavlja tragove, ili bolje rečeno, namjerno policiji ostavlja ‘mrvice’ koje će ih dovesti do žrtava. No, sve je pomno promišljeno, unaprijed isplanirano i detektivima se čini da love duha. Znaju njegovo ime i djelić njegove prošlosti, i iako shvaćaju njegove motive i modus operandi, to ih ne dovodi ništa bliže hvatanju ubojice.

 

 

 

Kroz roman upoznajemo nekoliko novih likova ili pak one stare koji su u Voštanom princu dobili više ‘prostora’. Sviđa mi se što likovi nisu samo imena koja se pojavljuju i iskaču iz scene,  već su okarakterizirani, oživljeni riječima autora, ne kroz opisne epitete već kroz njihove navike, djela i odnosa prema drugima. Nisu savršeni, oni su ljudi s vrlinama i manama i upravo to ih čini zanimljivima. Saznajemo ponešto iz njihovih privatnih života, ali u pažljivo doziranoj mjeri koja nam omogućuje da suosjećamo i poistovjetimo se s njima, a opet ne toliko da odvraća pozornost s ključnog aspekta radnje.

Ako mi je roman Djeca slijepog kovača bio odličan, Voštani princ je podignuo ljestvicu za još jednu razinu. Kao i u slučaju njegovog prethodnika, Voštani princ je napet od prve do zadnje stranice.  Ne mogu vam puno reći jer bi u tom slučaju izostao efekt iznenađenja kad sami pročitate, ali ono što me oduševilo bile su poveznice među žrtvama i njihova objašnjenja. Dokazi koje je Frame odgonetnuo ostavili su me zapanjenu i zaista se vidi da je autor utrošio puno vremena u istraživanje i promišljanje cijele radnje.

Nije mi bilo lako napisati ovu recenziju jer bi svaka pojedinost koju otkrijem mogla biti spoiler. Čak sam i dio citata s početka obrisala jer sam se bojala da ću previše otkriti. Sve je tako skladno protkano u smislenu cjelinu, detaljno razrađeno i logički povezano.

Sitnice su ono što će vas ‘kupiti’, pojedinosti tako fantastično osmišljene da sam se nekoliko puta tijekom čitanja naježila. Sitnica po sitnica, od prve do 362. stranice i dobijete knjigu za koju znate već u siječnju da će biti jedan od najboljih naslova koji ste pročitali u 2022. godini. Svjetski, a naše! Iskreno se nadam još kojem slučaju ovog genijalnog detektiva.

Izdavač: Naklada Fragment

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.