Martina Frka Milotić – Pripovjedačica

„U strahu, ljudi su posegnuli za najmoćnijim oružjem koje su imali – zaboravom.  Najgore što možeš učiniti prijatelju ili neprijatelju, svejedno, jest izbrisati ga iz sjećanja. Zaboraviti ga. A upravo su nas tako, malo-pomalo, istisnuli iz uma, iz srca i iz svojih života; zaboravili na stare navade i običaje, prigrlili su nove.“

Neke knjige čitamo brze, mahnito žureći preko slova, riječi i rečenica kako bismo saznali kako priča završava. Priznajte da ponekad, kad čitate napete trilere ili uzbudljive ljubavne romane, ne marite da ste  pročitali baš svaku pojedinu riječ, već vam oči lete tekstom da saznate kakav je kraj autor namijenio vašim junacima. No, Pripovjedačica nije takva knjiga. Naravno da će vas zanima kako će Danica, posljednja u lozi Pripovjedača, spasiti svijetove bogova i ljudi, ali ovakve knjige čitaju se polako. Upija se svaka predivno složena misao i uživa se u samom pisanju koliko i u sadržaju.

„Tama je prekrila sve. Šumu i zoru i suton; smijeh i suze i život. Bila je dublja od smrti i veća od života; bila je ljepljivi, neprobojni prekrivač noći kroz čiju se koprenu nije mogla probiti ni jedna zraka svjetlosti. Tama ju je uzela u svoj zagrljaj, dočekala ju je toplo i utješno, šapćući joj uspavanku zaborava. U zaboravu nije bilo radosti, ali nije bilo ni boli. Tama bez sjećanja i čuvstava bila je prokletstvo i utjeha.“

Danica je posljednja iz duge loze Pripovjedača, ljudi čija je zadaća ispričati sve priče koje se roje u njihovim glavama, pustiti junake u svijet i spasiti ih od zaborava. Majku i oca nije poznavala jer su umrli dok je još bila beba, a odgojili su ju baka i djed. Odrasla je uz njihove priče i knjige. Kada su oni umrli, zaklela se da sama više neće ispričati ni jednu priču. S vremenom su i priče u njenoj glavi nestale, zapravo, sakrile su se u neki dio njena uma kojeg nije mogla dosegnuti u javi. Kako su priče nestajale, tako je Danica polako kopnjela, sve dok ju bolest nije potpuno pokorila.

Posljednja odluka prije smrti bila ispričati svoju posljednju priču. Izbaciti priču koja joj je navrla zajedno s lošim vijestima koje je primila od doktora. Nakon toga Danica se budi u bolnici. Bolest je misteriozno i čudnovato nestala. Izliječena i spremna za nastavak života, Danice se povlači u osamu, u pradjedovu kuću u zabačenom i raslinjem zaraslom selu u kojem već odavno nitko ne živi. Ondje se nada da će pronaći inspiraciju za sljedeću knjigu. No, više od toga. Danice ća ondje pronaći Mokoš, Velesa, Peruna, Moranu, Malika i ostalu plejadu iz, gotovo potpuno zaboravljene slavenske mitologije, ali i pravu svrhu zbog koje je došla na svijet.

„Došla si na ovaj svijet kao čudo, kao čarolija veća od života i smrti. Udahnula si oba svijeta i znala sam da nećeš ostati samo moje čudo. Zato je sve vrijedilo: sve boli i tuge i odricanja, vječnost vez tvojih ručica oko moga vrata, bez tvojih osmijeha i najljepših očiju na svijetu. Malena, nisam te rodila sebi. Rodila sam te da osvojiš svjetove, da budeš moćna i snažna. Nisi stvorena da veneš u mraku, da se skrivaš i da te gaze. Nisi stvorena da budeš poslušna i tiha. Znaš li koliko si snažna? Znaš li da možeš sve što zamisliš? Ne daj da te slome, veća si od toga. Ti si čuvarica života, ti si žena. Ti si Pripovjedačica.“

Spoj mitologije, bajke i Martinine mašte, koje je u slike pretočila genijalna Jelena Hrvoj, rezultirale su pričom koju ćete pamtiti, koju ćete prepričavati i iz koje ćete učiti. Jako volim mitologiju, ali dok onu grčku prilično dobro poznajem, o slavenskoj ne znam gotovo ništa. Kroz Pripovjedačicu ćete upoznati djelić tih legendi o kojima malotko još piše. Osim toga Martina je koristila postojeće legende o naseljavanju Krka, nevjernom ribaru kao i stvarne toponime. Svi koji poznaju primorski krajolik moći će zamisliti krški krajolik koji opisuje, ogoljene stijene s burne strane i zalaske sunca koji se održavaju na morskoj površini.

„Bila je to mirna večer, s tek laganim povjetarcem s juga, s mirisima smilja, bora i majčine dušice u zlatnim slapovima zalazećeg sunca koje je u nestvarno ružičaste nijanse bojilo nebeski svod. Poput golema ogledala, morska je površina upila poklonjenu boju i rastalila se u jezero rumena zlata.“

Bujna mašta, predivni opisi, tople životne priče, i klasične borbe dobra i zla kakve očekujemo u bajkama. No, junakinja ovoga puta ne treba princa na bijelom konju koji će ju spasiti, nema dame u nevolji, već je žena ta koja predvodi borbu i koja ima moć i sposobnost donijeti sretan završetak.

„Postoji razlog zašto bogovi ljudima nisu dali vidjeti budućnost  − neznanje je, vrlo često, bilo blagoslov.”

Ako ste vidjeli video o najboljim knjigama pročitanim u 2021. godini, onda znate da se i ova knjiga našla na tom mom popisu. Posljednja knjiga pročitana u prethodnoj godini i zaista predivan završetak čitateljske godine. Sadržajem i stilom uistinu bajkovita, Pripovjedačica će vas zavesti već od prve stranice i legende o Pripovjedačima.

Izdavač:  Naklada Fragment

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.