Kako i kada sam se pomirila sa svojim kilama

Kako i kada sam se pomirila sa svojim kilama

Uvijek sam bila jedna od onih iskompleksiranih i pretjerano mršavih osoba, nikada nisam bila gladna, živjela sam na kavi i cigari, eventualno jednom cjelovitom obroku i rižinom stiroporu kao grickalici. Bila sam zadovoljna, prezadovoljna svojim izgledom, održavala sam konstantnu glad i već sam se naučila nositi s njom. Da napomenem, do svoje 28 godine nikada se nisam svjesno najela, a kada bih se najela imala bih grižnju savjesti te sam naredni period izbjegavala jelo kako bih nivelirala kalorije u organizmu.

 

Živjela sam brzo, malo sna, puno loših navika i vrlo malo hranjivih namirnica. Imala sam stalne smetnje u organizmu, bolove u trbuhu, gađenje za svu vrstu hrane, jedno vrijeme mama mi je na crnjaka donosila čuvene „Ensure“ od čokolade kako bih makar nešto ubacila u sebe.

 

Nikada nisam povraćala ili bacala hranu, samo nikada nisam bila gladna. Imala sam grozne kolute oko očiju, flekavu kožu, lošu probavu i ekstremne promjene raspoloženja. Jednom riječju užas. Nitko me nije mogao uvjeriti u to da je moj način života pogrešan, nitko me nije mogao uvjeriti u to da će mi se tijelo osvetiti za sve godine mučenja i izrabljivanja. U vremenu do 28 godine za 3 dana skinula bih 4 – 5 kila, ovisno koliko mi treba da stanem u haljinu. Sjećam se jednog ljeta išla sam u svatove i kupila si haljinu jer mi je bila lijepa, ali mrvicu nezahvalna jer su mi se ocrtavali bokovi onako kako nisam htjela. Od utorka do petka kada su bili svatovi skinula sam 4,5 kile i haljina je bila savršena. Nisam primjećivala vrtoglavice ni nedostatak života u sebi, primjećivala sam brojeve na vagi i odraz u ogledalu.

 

 

Kada sam saznala da sam trudna imala sam 55 kila, 173 cm i očekivala sam da je to super jer se neću previše udebljati, brzo ću se vratiti na svoju kilažu. Uopće to nije bilo dobro, moje prehrambene navike nisu susretljive prema trudnoći niti trudnoća to može pratiti. Povremeni nezdravi obroci, sve zdravo mi je izazivalo mučnine, najbolje mi je bilo kada sam bila gladna. Nikakvi vitamini, folne kiseline i ostali suplementi nisu mogli to dovesti u red, kad primarna hrana koju unosim nije nikakva, teško je sranje. Imala sam problem sa zatvorom i mislila sam da ću pobaciti kakve sam grčeve imala, a ništa se nije događalo.

Trudila sam se jesti makar voće, voće je uvijek bilo nekako dio moje prehrane. Iako sam s nekih 18 godina prestala jesti bilo koju vrstu voća, od naranči i citrusa sam imala žgaravice, jabuke su me tjerale na povraćanje, šljive su bile prezrele, lubenica me tjerala piškiti, breskve su bile bljutave. Sve u svemu ništa više nisam voljela jesti. U trudnoći sam se vratila šljivama, lubenici i nektarinama, sreća pa sam većinu trudnoće provela u proljeće i ljeto kada je bilo raznovrsnog voća. Međutim to je dovelo do drugog problema, jedući samo voće u mjesec dana dobila sam preko 10 kila. S tim da dobrih 5 mjeseci trudnoće nisam dobila grama, vadili su mi šećere, enzime, ne znam više ni sama što, ali sve je bilo u redu.  Na porod sam išla sa 70 kg, rodila sam i očekivala da ću početi jesti normalnije jer planiram dojiti.

Rodila sam u 33 tjednu, mlijeko je nadolazilo ali slabo, ja nisam jela, opet nisam jela. Sve mi se opet gadilo i izazivalo povraćanje i mučnine. Ne znam možete li shvatiti o čemu govorim, ali kada vam se svaki obrok gadi i tjera vas na povraćanje, a do jučer ste to voljeli jesti onda to više nije mehanički problem, nego mentalni. Muž me forsirao da jedem s njim svaki obrok, ali ja bih žvakala jedan zalogaj minutama dok na kraju nisam odustala ili u najgorim trenucima pljunula to u maramicu.

 

Moj mozak je taj problem shvatio kao nešto dobro jer sam vrlo brzo vratila kilažu od prije trudnoće, koja, svi će reći, uopće nije bila normalna. Moja kuma Matea dan danas zna reći kako sam tada izgledala preloše i bolesno, premalo kila, loša koža, loša kosa, trudnoća, sve…

 

Život je išao, moje kile su varirale 3 – 4 gore dolje, a onda je došla korona i lockdown. Pala sam u depresiju, situacija u braku uopće nije bila dobra, on, njegovi problemi, njegove odvratne navike i potrebe. Ne želim pisati o tome, ali zbog svega toga pala sam u tešku depresiju. Noćima bih sjedila, gledala tv i jela, jela jebote život kao stoka, emocionalna glad je gora od one prave, tjelesne. Kakve kombinacije su to bile, slano i slatko, hrskavo i mekano. Počela sam se skrivati, skrivala sam slatkiše po ormarima da ih on ne nađe. On me nije gledao i doživljavao i ja sam mogla kako sam htjela, samo sam se tovila. Za vrijeme prvog lockdowna dobila sam sigurno 12 – 13 kila, u svibnju sam izašla kao prasica, glava mi nije stala u prednju kameru, nisam mogla selfie uslikati.

 

I tada je krenuo moj sunovrat, izgubila sam volju, problemi su se gomilali zajedno s mojim salom. Govorim ovako jer ja nemam medicinski problem, ja sam samo svinja koja kad je otkrila hranu i sitost nije znala više stati.

 

 

Znam da ona osoba koja je bila prije dosta godina isto nije bila zdrava, ali barem je imala mjeru. Ja sam otkrila okuse, jedem sve, obožavam cjelovite obroke, ali mrzim svoje kile. Pomisao na dijetu me užasava jer ne volim jesti ribu, fermentirane mliječne proizvode, razno razne leće, slanutke, kurce palce, gljive, itd. i kako da onda budem na dijeti, a da ne pričam o popisu namirnica, pa jedino da sam ministrica ili menadžerica s plaćom od 10 cigli bih si mogla svakodnevno priuštiti ciklaćo namirnice. Ne znam jesu li ovi što sastavljaju planove prehrane bili ikako u trgovini u zadnjih godinu dana, ali normalni nisu sigurno. Ako ja ne mogu napraviti kvalitetnu prehranu s onim što imam u frižideru onda jebiga, neka sam debela i nezdrava, ali kupovati preskupe namirnice nema smisla. Dok sam bila u Njemačkoj primijetila sam da je hrana jeftinija, te je u kulturi naroda da se hrane raznoliko. Mi smo debilna nacija i raznolikost nam je štura, kiseli kupus, kelj, slatki kupus i u sve stavljamo tonu mesine. Zapravo nije trenutno ni problem toga što je hrana skupa, nego je najveći problem jer ja ne mogu zamisliti da jedem namirnice koje do sada nisam probala. Kao što narod kaže „Staru kobilu je teško naučiti pod kola.“ – isto tako stara ja teško ću početi jesti nešto što do sada nisam nikad. Iako, moram se pohvaliti, ove godine sam počela jesti svježi sir s vrhnjem, onda ga kombiniram s pecivom i slaninom + neko povrće. Evo npr. to je moj zdravi obrok i budem sretna da ga pojedem.

 

I dalje sam ja nezadovoljna jer sam debela, ali moram priznati svijetu, a i sebi – više nisam nadrkana, živčana, gladna i frustrirana. Sita sam, zdrava, čak nemam ni kolutove oko očiju, a za njih sam mislila da ih se nikada neću riješiti.

 

I ne, nimalo se ne opravdavam, radim na tome da skinem kile, postanem tjelesno aktivnija i stvorim zdrave navike kako ne bih sa 35 dobila neku terapiju za srce, masnoću i što već ide. A djeco, 35 mi je od ove godine pun kurac blizu i ako se ne trgnem sad, s 35 mi je kasno. Nije opravdanje jedenje iz dosade, oblizivanje lopatica, pojesti da se ne baci. Sva sreća pa ne znam peć kolače inače ne bih mogla proći kroz vrata. Moja depresija me prošla, ne jedem više po noći, ne skrivam slatkiše, ali kile teško idu dolje. Godine se slažu, metabolizam nije brz kao nekada i jednostavno treba više vremena i aktivnosti.

 

Obećavam svijetu, a i sebi od danas imam 60 dana da se sredim, ako se za 60 dana ne sredim ne znam što ću, ali znam da više ne mogu gladovati. Probala sam i to, počela sam pušiti više nego ikada, piti puno kave i džabe ja opet gladna i kad pojedem sendvič i neko povrće, zalijem vodom mogu popušiti šteku cigareta. Vidim vrag odnio šalu sad ne trošim samo na jedno nego i na cigare i na hranu.

 

Tko god kaže da je sve u glavi ima apsolutno pravo, teško je biti karakter i držati se svojih odluka i želja, još je teže kada nemaš podršku bližnjih. Ako za 60 dana ne vidite tekst o tome kako je snaga volje čudo i pomjera planine ne brinite se, živa sam i dalje, sita i debela.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.