Joanne Harris – Čokolada

„Sve češće gledam sunce i pitam se kako bi ga bilo gledati gdje se diže na istom obzorju pet, možda deset, možda dvadeset godina. Od te pomisli obuzima me čudnovata slabost; osjećaj straha i čežnje. A Anouk, moja mala neznanka? Odvažnu pustolovinu u kojoj smo tako dugo živjele sad, kad sam i sama majka, vidim u drugom svjetlu. Vidim sebe kakva sam bila, suncem opaljena djevojka duge nepočešljane kose u odjeći iz Caritasa koja matematiku i zemljopis uči na najteži mogući način…“

 

Čokolada je zasigurno najpoznatiji roman autorice Joanne Harris. Objavljen još 1999., na hrvatskom jeziku publici je predstavljen već iduće godine u nakladi Algoritma, a iste godine roman je dobio ekranizaciju u kojoj su likove, između ostalih, utjelovili  Juliette Binoche, Johnny Depp i Judi Dench. Iz naklade Znanje stiglo je novo prevedeno izdanje za sve nas koji smo tada još možda bili premladi za čitanje ovakvih romana, ali i za one kojima je tada možda prošao ispod radara.

Roman je zapravo bezvremenska priča koja ne poznaje mjesto i vrijeme – jednako bi se mogao događati u Hrvatskoj, kao i u Francuskoj, kako u devedesetima tako i danas. Vianne Rocher samohrana je majka koja s kćeri Anouk dolazi u malo francusko selo Lansquenet. Za Vianne bi se moglo reći da od rođenja živi nomadskim načinom života  – uvijek u pokretu, nikad dugo na istom mjestu. Prošla je to sa svojom majkom, a sada isto radi s vlastitom kćeri. No, iz perspektive majke, takav joj se život ne čini više tako blistavim i odluči u Lansquenetu ostati neko vrijeme.

 

„Ali kad ti je šest godina, svijet sjaji posebnim sjajem. Prolaze drvena kola, na brzinu ukrašena pozlatom, krep-papirom i prizorima iz bajki. Zmajeva glava naslikana na štitu, Matovilka s dugim uvojcima od vune, mala sirena s repom od celofana, kućica od kolača sva od marcipanskih ukrasa i pozlaćenog kartona, a vještica viri iz dovratka i strahovito dugačkim zelenim noktima prijeti skupini šutljive dječice…Sa šest godina vidiš sitnice koje ti samo godinu poslije beznadno izmiču.“

 

Vianneina velika strast je kuhanje, posebice spremanje slastica. Stoga u gradiću otvori čokoladarnicu koju nazove La Celeste Praline. Jer tko ne voli čokoladu? Uskoro Vianne sazna da su stvari ipak malo kompliciranije od toga. Lansquenet je selo u kojem vrijeme kao da je stalo. Osoba koja drži konce u rukama i upravlja svime je lokalni svećenik. Svi žive naizgled savršenim životima, u skladu s vjerom i propovijedanjima crkve. Novopridošlice se smatraju uljezima koji narušavaju sklad inače mirnog gradića i gleda se kako da ih se što prije otjera.

 

„Svima treba malo raskoši, svatko si s vremena na vrijeme mora dati malo oduška.“

 

Viannein nepokolebljiv karakter, upornost, borba za pravednost i netrpeljivost prema licemjerju vrlo brzo uskomešat će francuski gradić. Iz perspektive svećenika koji nastoji tijekom cijelog romana vratiti svoje stado na pravi put doći će do grješnog ostavljanja supružnika, ljudi će pokleknuti pred tjelesnim strastima uživanja u čokoladi kada bi trebali postiti u korizmi, njegov monopol polako slabi, a pravi karakteri onih „najbezgrješnijih“ izaći će na svijetlo dana.

Roman kroz priču o životu jednog, pomalo zaostalog, gradića priča o mnogočemu – o toleranciji, stereotipima, diskriminaciji, neprihvaćanju ili strahu od promjena, ulozi vjere u životima ljudi i slijepom slijeđenju nametnutih pravila. Također se dotiče i teme gubitka i nošenja s istim, mirenju sa sudbinom i prolaska životne sreće i života po vlastitim pravilima.

 

 „Kakva jednostavna duša. Sada je vedra, pomirena sa svijetom. Ja primjećujem kako sam sve manje takva, tjerana nekakvom tvrdoglavom željom da sve osporavam. A ipak joj zavidim. Tako joj je malo trebalo da je se dovede u ovo stanje. Malo topline, nekoliko komada posuđene odjeće i sigurnost gostinske sobe… Poput cvijeta, raste prema svijetlu, a da pritom ne razmišlja niti analizira proces koji je na to tjera. Kad bih bar ja mogla tako.“

 

Čokolada vrvi predivnim opisima ovog zakopčanog gradića i živopisnim likovima. Zadire duboko u duše likova i njihove skrivene tajne koje ne žele priznati ni sami sebi. Čokolada je ovdje sinonim za grijeh, odmicanje od božanskog prema svjetovnom.

 

 

 

 Radnja je dinamična, uz stalne promjene aktivnosti i zbivanja koje drže pažnju čitatelja. No, ono što drži i nosi cijeli roman je upravo bezvremenost. Svi znamo takve gradiće, takve ljude i situacije. Priznajem da mi poneki djelovi i nisu bili toliko uzbudljivi jer je, za moj ukus, ponegdje detaljiziranost i želja za dočaravanjem scene otišla u pretjerivanje, ali s guštom sam čitala zbog – Vianne. Obožavam snažne ženske likove u knjigama, koji se bore ne samo za sebe i svoja uvjerenja već i za druge. Žena je to koja prkosi normama i ne libi se to pokazati.

Izdavač: Znanje

prevele Maja Šoljan i Ivana Šoljan

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.