Jana Krišković Baždarić – Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

„Živjela sam život u kojem nije bilo ni mjesta, ni vremena ni za što osim za ono što je dan sam po sebi nametao. Život koji je svakoga dana izgledao jednako. Nekoliko puta godišnje prestrašile bi me jedino promjene godišnjih doba koje bi me okrutno podsjetile da vrijeme prolazi, koliko god se činilo da stoji. Najviše me strašila ta nevidljiva prolaznost života koja je nagoviještala da će na taj način život jednom samo stati. Nakon ciklusa žutog lišća na cesti, predugih ljetnih dana i mračnih zimskih jutara, život će me iskrcati na svojoj posljednjoj postaji, nasmijati mi se u lice i šapnuti sablasnim glasom: A  koliko si samo vremena imala…”

Današnja preporuka je posebna po nekoliko stvari.

  1. Ne samo da je riječ o domaćoj autorici, već o autorici iz naše Rijeke.
  2. Jučer sam imala priliku prisustvovati promociji knjige Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću, družila se s divnom Janom i ekipom iz Naklade Fragment.

 

 

Jana Krišković Baždarić pisanjem se počela baviti 2015. godine. Ispočetka je pisala objave na svom blogu, zatim je počela dobivati ponude za suradnje s raznim hrvatskim portalima, a riječ po riječ, misao po misao počela se stvarati ideja o Beli – tridesetpetogodišnjakinji koja je zarobljena u vlastitoj zoni komfora i koju strah od promjene koči u ostvarivanju vlastitih želja i potrazi za srećom.

Ovo nije ljubavni roman. Roman sadrži ljubavne elemente, ali smisao romana nije potraga za vječnom ljubavlju i Gospodinom Savršenim. Bela je u potrazi za samom sobom, a sve ono što se usput zbivalo posljedica je onoga što se dogodi kad se u životu jednostavno usudimo.

 

 

Bela Lang radi kao novinarka kulturne sekcije u redakciji Asfeld Viste. Asfeld je izmišljeni grad koji je, po riječima autorice, sinonim za Belin život – uspavan, letargičan, monoton, tmuran i bezbojan. Bela već duže vremena razmišlja o napuštanju redakcije, ali sjetivši se da ju nakon otkaza čeka neizvjesnost jer ne zna gdje će raditi ni kamo će ići, ubrzo odustane od te zamisli.

„Svi volimo sanjati, neprestano o nečemu maštamo i sanjarimo. Zamišljamo se u najboljim i najluđim scenarijima. Malo se tko od nas i pripremi za takav scenarij. Malo je tko od nas na njega spreman. Malo tko od nas razmišlja bi li uopće mogao podnijeti teret ostvarenja svojih snova. Kada se dogodi čarolija i neki se od snova ostvare, tek tada osjetimo poziv da se vratimo sebi. Da se probudimo. Da se napokon sastanemo sami sa sobom i poželimo biti suvereni i dostojni dio onoga u što smo na trenutak imali mogućnosti zaviriti. Kao što često budni sanjamo, snovi su nam potrebni da se zbog njih probudimo. Da postanemo svjesni života oko sebe, sebe i svojih mogućnosti.“

 

Jedan e-mail u njenom poštanskom pretincu (inboxu) sve će promijeniti. Pomoćnik urednice časopisa Weekly Break in the City, sa sjedištem u New Yorku, javlja joj da su njene kolumne oduševile urednicu i voljeli bi kada bi Bela pristala biti godišnjom autoricom tjedne kolumne.

To je bio okidač koji je Beli signalizirao da više ne može ignorirati vlastiti glas u glavi koji joj govori da je vrijeme za promjene. Vlastitu savjest koja joj je ukazivala na činjenicu da put kojim sada ide ne vodi nikuda, ili barem ne vodi prema cilju na koji ona želi stići. Bela skupi hrabrosti, kaže svojoj prilično zastrašujućoj urednici Asfeld Viste da daje otkaz i upusti se u avanturu koja je tako nesvakidašnja za nju, ali koja joj je tako potrebna.

Na tom putu bit će uspona i padova, razočaranja i situacija koje je zamišljala samo u najluđim snovima, novih susreta i poznanstava, sreće i tuge, ali i u najtežim trenucima Bela je znala da nije pogriješila u svojoj odluci. Naposljetku, život nije linearna putanja, već konkavno-konveksno kretanje kroz vrijeme i prostor.

„Jer, što je život osim kružnice čiju smo liniju toliko puta preskakali da bismo se u određenim trenucima upravo na te preskočene dijelove htjeli vratiti?“

Belini postupci možda će vas nekoliko puta malo naživcirati. Poželjet ćete se, baš poput njene najbolje prijateljice Arete izderati na nju i pitati ju što joj se mota po glavi. Upravo je u tome čar ove knjige. Bela ne radi ono što čitatelj od nje očekuje, ona radi ono što bismo i mi radili. Odluke koje donosi su promišljene odluke odrasle osobe koja izvaže prednosti i nedostatke prije negoli se upusti u nešto. Možda smo se upravo zato skloni nekoliko puta u knjizi naljutiti na Belu – jer znamo da bismo mi učinili isto.

 

 

U romanu Godina u kojoj je Bela Lang pronašla sreću, možda neka od čitateljica pronađe i sebe – zarobljenu u rutini koja se ponavlja već nekoliko godina predugo. Roman sam čitala s guštom. Štivo je pitko, ali neću reći da se brzo čita jer ga ja nisam brzo čitala. Zanimalo me kako će Belina avantura na kraju završiti, ali čitala sam polako, guštajući u svakoj rečenici i na svakoj stranici nalazeći barem jednu predivnu misao koju sam zabilježila. Uživala sam u načinu na koji autorica piše i kako složene stvari, poput prolaznosti, prikaže jednostavno i poetično.

Izdavač: Naklada Fragment

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.