Helene Flood – Terapeutkinja

„Gore je tiho i ja brojim, jedan, dva, netko stoji gore i čuo me, tri, četiri, čekamo se, pet, šest, te vječne sekunde dok osluškujem uljeza i uljez osluškuje mene, sedam, osam, a onda, kad dođem do devet, uljez kreće u akciju. Uz lupanje čujem njegove korake na stubištu, a onda stubu po stubu juri dolje na moju etažu. Grčevito se držim za vrata, objesila sam se na kvaku svom svojom težinom i imam taj ledeni, paralizirajući osjećaj da je ovaj trenutak presudan, da je pitanje života i smrti, ja i taj neznanac vani.“


Helene Flood novo je ime na norveškoj književnoj sceni, a triler Terapeutkinja njen je prvi roman. Prije nego što je knjiga uopće objavljena prava za nju prodana su u dvadeset i tri zemlje što govori o velikim očekivanjima koja su postavljena pred jednu , do tada, neafirmiranu autoricu. Flood je inače po struci psihologija specijalizirana za traume nasilja, reviktimizaciju te posttraumatski sram i krivnju. Ovo spominjem jer je svoju struku veoma vješto i uspješno ukomponirala u svoj prvijenac.

Sara je mlada psihoterapeutkinja koja sa suprugom Sigurdom živi u staroj, ali vrijednoj kući Sigurdova pokojnog djeda. Kuća se nalazi u jednoj od otmjenijih četvrti Osla, ali mladi bračni par  nikako ju ne uspjeva do kraja renovirati. Sara je iznad garaže otvorila privatnu praksu koja ne ide tako dobro kao što se nadala, a Sigurd je s još dva suradnika otvorio arhitektonski ured u kojem boravi veliku većinu dana pa mu ne ostaje vremena za bavljenje poslovima renovacije. Početak života u novoj kući nije lak kao što su se nadali – Sara Sigurdu zamjera što obnova još nije gotova, a on njoj što ne posvećuje dovoljno vremena traženju novih pacijenata i samim time ne doprinosi dovoljno kućnom budžetu.


Jednoga dana Sigurd odlazi s prijateljima na vikend u kućicu u planine.  Tijekom jutra nazove Saru da ju obavijesti da su stigli. Sari se ništa ne čini neobično sve dok ju istu večer zabrinuti Sigurdovi prijatelji ne nazovu rekavši joj da on još nije stigao. Sigurd netragom nestaje, a oko Sare se počinju događati neobične stvari zbog kojih se zapita gubi li razum.

Stvari iz kuće počinju nestajati pa se ponovno pojavljivati. Tijekom noći u kući čuje korake i zna da je ondje uljez, ali bez tragova koji upućuju na provalu i jasnih dokaza boravka nepoznate osobe u kući, Sara sumnja da joj policija ne vjeruje. Sara na sebi primjenjuje principe psihoterapije koje inače primjenjuje na svoje pacijente kako bi samu sebe uvjerila da je njom i njenim pamćenjem sve u redu. Pokušava se dovesti u red i racionalnije sagledati stvari koje bi joj inače u bujici emocija promaknule.


Kako istraga odmiče na vidjelo isplivaju činjenice o tajnom životu njena supruga te Sara shvati koliko ga je zapravo malo poznavala, a cijela priroda njihova odnosa dobiva sasvim novu perspektivu. Istovremeno se u pojedinim isječcima iz Sarina života vraćamo u prošlost. Saznajemo kako su Sigurd i ona započeli svoju vezu, ali i da je ista obilježena neprestanim padovima s tek ponekim kratkotrajnim usponom.

„Svi žele da ih drugi vole i poštuju, to je vrlo ljudski, ali gore od mržnje jest kad vas ne vide. Kad vas ne vide onako kako želite da vas vide, dobro, to je jedno, ali kad uopće ne primjećuju da postojite? Ako viknete u šumi i nitko vam ne odgovori, jeste li uopće viknuli?“

Roman je pisan u prvom licu te čitatelj iz Sarine perspektive saznaje što se događa, ali i kako ona sve to doživljava, kako razmišlja i koje joj misli prolaze glavom. Za razliku od nekih drugih, rekla bih klasičnijih, krimi romana, Terapeutkinja se ne fokusira toliko na tijek istrage, kriminalističko istraživanje i traganje za dokazima koliko na psihologiju osobe koja prolazi kroz tu situaciju i njeno suočavanje s boli i gubitkom. Flood zapravo secira njihov brak i živote kako bi stvorila uzročno-posljedične veze koje će dovesti do rasvjetljavanja slučaja.


Jedan tehnički aspekt koji moram spomenuti i koji mi se veoma svidio je što su retrospektivni dijelovi pisani kurzivom. Na taj način se lakše snalaziti u priči i balansirati između prošlosti u sadašnjosti jer kada naiđem na dio teksta u kurzivu automatski znam da nas autorica vodi u prošlost. Vraćanje u prošlost nije nasumično već su odabrani točno određeni dijelovi Sarine i Sigurdove veze iz kojih čitateljima vrlo brzo postane jasno da nešto nije kako treba, ali Sara, ponesena mladenačkom zaljubljenošću i snovima o zajedničkom životu, njihove probleme uvijek je pripisivala nekom pogrešnom uzroku.

Roman je odlično napisan i prema korištenju termina iz psihologije, strujama svijesti glavnog lika i načinima na koji Sara sebe nastoji ‘skulirati’ jasno je da je autorici tematika poznata, kao što sam i navela u uvodu. Istaknuti se na skandinavskoj književnoj krimi sceni zaista nije lako uzevši u obzir brojne poznate autore, redom pisce vrhunskih krimića i trilera, ali rekla bih da Flood predstavlja osvježenje na toj sceni i da je ime za koje će se sigurno još čuti.

Izdavač: Znanje

Prevela: Anja Majnarić

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.