David Walliams – Mala čudovišta

„ Ova čudovišta bila su drukčija. Kad im se primaknuo, Lunko je shvatio da su to mali ljudi prerušeni u ČUDOVIŠTA.

Bila je NOĆ VJEŠTICA!“

Ovotjedne preporuke u kolumni Knjiga uz kavu bit će tematske. Vjerojatno već pogađate da je tema Noć vještica. Autora slikovnice  Mala čudovišta već možda i znate, a njegovo je ime gotovo sinonim za maštovitost i zabavni dječji sadržaj. Čim sam otvorila pošiljku s novitetima slikovnica iz Mozaik knjige, Mala čudovišta upala su mi u oko i odmah smo ju, moj mali stručni sud i ja, prolistale da vidimo o čemu se radi.

 

„Jednom davno, živio je mali vukodlak s VELIKIM  problemom. Glas mu je bio jako, jako PISKUTAV.“

 

Lunko je vukodlak, koji ne zvuči kao vukodlak. Zvuči jako, jako piskutavo. Zbog toga mu se svi ostali vukodlaci rugaju i ismijavaju ga, što tišti ne samo Lunka već i njegove roditelje. Stoga su ga odlučili poslati u školu za čudovišta, da nauči kako biti strašan.

 

 

Ali što god u školi radi, nije u tome bio uspješan – nije mogao napraviti strašno lice, nije mogao nikoga prepasti, a jezivo glasanje nikako mu nije bila jača strana. Učitelji su vrlo brzo zaključili da od Lunka nikad neće moći napraviti čudovište pa su ga odlučili izbaciti iz škole.

 

„Dok se šuljao kući kroz šumu, vukodlak ugleda drugu skupinu čudovišta koja su išla od vrata do vrata vičući: SLATKIŠI ILI ŽIVOT?“

 

Razočaran, tužan i povrijeđen, Lunko se vraćao kući i na putu sreo čudovišta (psst, to su zapravo male maškarice) koja će ga prihvatiti onakvim kakav je. Zbog njih će se Lunku vratiti samopouzdanje, a tijekom zabave s novim prijateljima, Lunku će sinuti jedna brilijantna ideja.

Slikovnica koja govori o različitostima i prihvaćanju različitosti, o pokušajima da se ljudi mijenjaju samo zato što misle da se ne uklapaju u okolinu. Samo zato što misle da moraju biti isti kao i svi ostali kako bi ih društvo prihvatilo.

 

 

Nadalje, oni koji te ne prihvaćaju, skupa sa svim tvojim vrlinama i manama, ne zaslužuju da budu tvoji prijatelji. Nije cilj da se svidiš nekome glumeći da si nešto što nisi, već upravo zbog onoga što jesi.

Priča malog Lunka pokazuje kako uopće nije važno da se prilagođavaš standardima drugih nego da budeš dosljedan sebi. Prije nego li te prihvati društvo, moraš prihvatiti samog sebe, baš takav savršeno nesavršen kakav jesi.

 

Izdavač: Mozaik knjiga

Ilustrator:  Adam Stower

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.