Ane Riel – Smola

„Jedna od prvih stvari koje se sjećam iz života na Glavi jest miris svježe smole: osebujno golicanje u nosu, ljepljiv osjećaj na dlanu i tatin umirujući glas dok mi priča o soku koji teče deblom. Čudesan je to sok, rekao je, jer štiti od napada i zacjeljuje rane, a može i očuvati male, mrtve životinje za sva vremena.“

U posljednjih nekoliko recenzija svoj ukupni dojam običavam napisati odmah u uvodu tako da oni kojima se čini zanimljivo mogu nastaviti čitati, a oni koje takve knjige ipak ne privlače mogu odustati i pronaći odgovarajući naslov za svoje knjiške afiniteta. Ako se uhvatite čitanja „Smole“, danske autorice Ane Riel, očekuje vas šokantna obiteljska drama u punom smislu riječi sa zaista jezivim prizorima i događajima.

Kada autorica započne svoje djelo rečenicom: „U bijeloj sobi bio je mrak kada je otac ubio baku.“ znate da zaranjate u priču koja neće biti nimalo ugodna.

Jens Haarder živi sa svojom obitelji na izoliranom imanju na koje navraća još samo poštar kada donosi tajanstvene kuverte s inicijalom M, ali i poštaru je dozvoljeno samo do rampe koja dijeli imanje od ostatka svijeta. Bolje rečeno od civiliziranog svijeta. U prošlosti je Jens živio na Glavi (kako se zove poluotok na kojem žive) sa svojim roditeljima i bratom. Oca je jako volio i poštivao. Otac Silas prenio mu je sva znanja i vještine stolarstva, naučio ga sve što zna o šumi i drveću. Posebno ga je fascinirala smola i njena sposobnost da zaustavi vrijeme, u sebi nešto pohrani i ostavi nepromijenjenim zauvijek.

Kada je Silas preminuo, Jensov stariji brat napustio je Glavu i otišao u grad. Ostavši sami, Jens i njegova majka unajmili su Mariu, djevojku koja se javila na njihov oglas, kao ispomoć. Nije prošlo dugo, a Jens i Maria su se zaljubili i dobili djecu – blizance Carla i Liv.

Njihov se život činio idiličan, izuzev Jensove majke koja se nije uklapala u njihovu sliku izoliranog života u prirodi. Idilu će prekinuti tragičan događaj koji postaje pokretač za sve što je uslijedilo. Njihov sin Carl preminuo je nakon pada iz kolijevke, a šest godina nakon toga njihova kći Liv utopila se kada je čamac u koje se vozila oluja razbila o stijene.

Tako barem glasi službena verzija događaja. Što se zaista dogodilo znaju samo Jens i Maria.

 

„Draga Liv,

ne znam je li bilo u redu od nas što smo te prijavili kao mrtvu, ali tako smo se bojali. Bojali smo se da ćemo te izgubiti. Tvojoj baki učinili smo nešto užasno, no ono što bi ona učinila nama bilo bi još okrutnije.

Nismo imali izbora!

Vjerujem da nismo imali izbora.

Voli te mama“

Smola u knjizi nema samo sporednu ulogu već predstavlja vrlo važan simbol – Jens je želio vjerovati da se sve može sačuvati od svijeta i pohraniti zauvijek baš kao što to može komadić smole. Upravo je zato mahnito skupljao bačve smole, kako bi je mogao iskoristiti kada bude trebalo. Njegov je život u jednom trenutku krenuo u krivom smjeru i sve što ga je od tog trenutka vodilo naprijed i pokretalo bila je ljubav. Doduše, za naše pojmove vrlo jeziva, uvrnuta i bolesna ljubav koja prelazi u posesivnost. No, Jens je vjerovao da radi za dobrobit svoje obitelji.

Definitivno knjiga koja nije za svaki želudac, ali istovremeno izaziva u čitatelju vrtlog emocija – gađenje, tuga, sažaljenje, simpatiju – kao i brojne moralne dvojbe. Resin se dotakla mračnih tema, opisala scene koje će u mnogima izazvati nelagodu pa ipak ovo je roman o kojem ćete razmišljati još dugo nakon čitanja.

 

Izdavač: Znanje

S danskog prevela Marina Kopjar

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.